Kratka priča Jasne Žmak: Homo za Žminj

Kategorija: LezKULTura, LezPismo / Datum: april 3, 2014

Homo za Žminj. To su bile prve riječi koje si naučila na mom jeziku (tako ti zoveš čakavštinu). Tad još nisi znala ni šta je, a kamoli gdje je Žminj. Tad još nisi znala ni šta je maneštra, a za šparuge si mislila da rastu na stablu. Masline si vidjela samo na pizzi, Učku iz aviona, a ljude iz Pule si zvala Puljanima. Ipak, da je bicikla ženskog roda, to si već ranije bila naučila.

Foto: etsy.com via creative commons

Foto: etsy.com via creative commons

Homo za Žminj. Moj tata je nekad to govorio svaku noć prije spavanja, kao što je tvoj govorio Idemo u horizontalu. Kao što oni bez mašte govore Idemo spavat, tamo odakle si ti, odnosno Gremo spat, tamo odakle sam ja. Tako smo ti i ja cijelo djetinjstvo odlazile svaka u svoj krevet, u horizontalu i u Žminj, a danas skupa odlazimo u naš zajednički krevet koji nema svoju metaforu, jer mi si prije spavanja ne govorimo ništa, mi se samo ljubimo za laku noć.

Homo za Žminj. Nisi mi vjerovala, kad sam ti napokon otkrila što to znači. To sam ti rekla one prve naše noći, šapnula zapravo. A ti me nisi razumjela… pa sam ti ponovila još jednom, i još jednom, zapravo, ponavljala cijele noći.

Homo za Žminj, pa Homo za Bale, pa Homo za Pavliće, pa Homo za Križmane, pa Homo za Bokordiće, i tako od Pazina do Pule i natrag, prvo po ipsilonu, pa onda po staroj cesti, te noći smo prošle cijelu Istru. Otkrila si nešto strašno privlačno u imenima istarskih sela, toliko privlačno da nam sad iznad kreveta visi karta Istre s koje čitam kad mi pamćenje stane. Šapnem ti Karojba, Savičenta, Rudani, Lanišće i ti si gotova, kao Jamie Lee Curtis kad joj Kevin Kline govori talijanski. A kad ja počnem s talijanskim, gotova si još i brže… Portole, Grisignana, Dignano, kaput. Jedino te Trst nikako ne pali, pa on pod našim krovom ipak nije naš.

Većinu tih sela nikad nisi vidjela, većinu nisam ni ja, ali svako od njih ima svoje mjesto u našem krevetu bez metafore. Istarska sela su vokabularij tvog užitka, način da ti kažem koliko te volim.

Zagreb, srećom, nema takav efekt na mene… ali tvoj francuski sasvim dobro odrađuje posao.

U međuvremenu si osim francuskog odlučita naučiti i istrijanski, istarski, čakavski, sva tri. Geografiju sam savladala, sad je vrijeme za lingvistiku, ponosno si najavila. Meni bi bilo draže da si se umjesto toga dala na gastronomiju ili na vina, ali ti uporno tvrdiš da ljubav ne ide kroz želudac, nego kroz jezik; i već si nabavila Gustafe, Francija i Tamaru Obrovac, pa umjesto mene, po cijele dane slušaš njih, i kao da su audio programi za učenje stranih jezika, ponavljaš njihove stihove… a ja te prijateljima, umjesto sa moja cura, sada predstavljam sa my fair lady.

Kažeš da je sve to meni za ljubav, ali ja te sabotiram, jer znam da nema nade za tvoju pidgin čakavštinu. Kažem ti, Ti si furešt i pomiri se s tin, a ti onda poludiš, jer još ne znaš šta znači furešt.

Ipak, ne posustaješ u svojoj istrofiliji… I da možeš, tražila bi državljanstvo i oženila se sa mnom samo da dođeš do njega.

Nakon što smo jučer za doručkom tako slušale Krasna zemljo (bez dizanja zastave), jutros si me ponovo probudila puno prerano; uzbuđena, jer si napokon uspjela sama složiti jednu cijelu zavisno složenu ča rečenicu. Bilo je ravno pet ujutro kad si me, čitajući s papira, s katastrofalno lošim naglascima, pitala Kadi homo danaska, forši poli mediga, a forši na mrkat?

Ja sam, još snena i u polusnu samo odmahnula rukom i rekla Ala šu, homo dalje… sanjala sam, čini mi se, lopate i Učku.


Jasna Žmak (Pula, 1984) Radi kao scenaristica i dramaturginja. Piše i objavljuje kratke priče i kritičke tekstove. Živi u Zagrebu.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Možete koristiti ove HTML oznake i atribute: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <s> <strike> <strong>