Mesečne arhive: maj 2015

Koalicija protiv diskriminacije predstavila Izveštaj o stanju ljudskih prava u 2014.

Kategorija: Vesti / Datum: maj 15, 2015

Koalicija protiv diskriminacije predstavila je danas godišnji izveštaj Koalicije „Diskriminacija u Srbiji 2014“ sa ciljem osvetljavanja aktuelnih problema sa kojima se suočavaju manjinske grupe


Prema prikupljenim podacima, uobičajeni problemi sa kojima žive Romi i druge nacionalne manjine, manjinske verske zajednice, LGBT grupe, osobe sa invaliditetom, žrtve oružanih sukoba, žene, deca, stari, azilanti, pa i same nevladine organizacije koje se bave pravima ovih i drugih manjinskih grupa, ne samo da se ne rešavaju, već se svakodnevno uvećavaju. U tom smislu se može zaključiti da se društvo u Srbiji ne približava standardima na kojima počivaju savremene ustavne demokratije.

1655811_865352756865403_3744654061155899334_o

Foto: Medija centar

Čak i više od toga, moglo bi se tvrditi da je u Srbiji sam princip demokratije u značajnoj meri zadržao kartakter nefunkcionalne kategorije. Izvršna vlast i dalje dominira političkim životom u zemlji i pod svoj direktan uticaj stavlja zakonodavnu i sudsku vlast, kao i nezavisne organe i organe jedinica lokalne samouprave, ali i veći broj medija, nevladinih organizacija, strukovnih udruženja, sindikata, univerziteta i naučno-istraživačkih ustanova.

Ovaj ambijent ne pogoduje razvoju otvorenog demokratskog društva jednako slobodnih pojedinaca. Aktuelni trendovi nametanja novih problema sa kojima se suočavaju manjinske zajednice potvrđuju navedenu tvrdnju. Zbog toga smatramo da bi dijalog o ovim novim problemima mogao bitno da doprinese pronalaženju odgovora na pitanje o nefunkcionalnoj demokratiji kao centralnom političkom pitanju društva u kojem danas živimo.

Istovremeno, rešavanje starih i novih problema u životu manjinskih zajednica, baš kao i drugih problema koji i dalje onemogućavaju uspostavljanje efikasnog sistema poštovanja i zaštite ljudskih prava, kao što su oni vezani za prikupljanje ličnih podataka i slobodan pristup informacijama ili za pristup pravdi, a posebno za besplatnu pravnu pomoć, ili za suđenje za ratne zločine i druge mehanizme suočavanja sa lošom prošlošću, trebalo bi da omogući toliko željeno otvaranje prvih poglavlja u procesu pristupanja Evropskoj uniji.

Bez obzira na to šta je upisano u zakone, strategije i akcione planove, ako nema odgovora na faktička pitanja koja postavljaju oni čija se prava i slobode povređuju, nema ni napretka na putu evropskih integracija.

Izveštaj možete preuzeti OVDE

 

Izvor: Praxis

Što me Kristen Stewart naučila o internaliziranoj mizoginiji?

Kategorija: Feminizam / Datum: maj 14, 2015

U posljednje se vrijeme često u medijima koristi izraz „girl hate“. Radi se o tome da se djevojke međusobno mrze i ponižavaju zbog tjelesnog izgleda, seksualnosti i ostalih društvenih standarda koji su nam nametnuti kroz medije. I upravo je Kristen Stewart pravi primjer toga


Kada se davne 2008. godine spominjalo njeno ime, ljudi su se zgražali. Danas je situacija drugačija jer se pokazalo njeno pravo lice. Otvoreno pričanje o feminizmu i drugim ženama nadahnulo je mnoge.

cdw9pe8w0aaanjx

Ali zašto su je ljudi mrzili? Upravo iz ranije spomenutog razloga. Internalizirana mizoginija ih je navodila upravo na to da je se gleda kao da je ispod svih i ispod svega. Možda su je neki vidjeli i kao suparnicu jer je upravo tada počela graditi svoju karijeru, pa sve što se moglo izrugivati, izrugivalo se.

Najveći problem girl hejta jest to što kada ponižavaš jednu djevojku ili ženu, iz istih razlog ponižavaš i sve ostale, uključujući sebe samu.

Ljudi mrze slavne osobe cijelo vrijeme, a posebice ženske slavne osobe. To je već postao hit u svijetu slavnih. No, uvijek se treba sjetiti da su slavni kao i svi ostali – obične osobe koje pokušavaju nešto napraviti sa sobom, ostaviti neki trag i (pokušati) živjeti svoje živote. I kada se dogodi da se slavna osoba pretvara u javno vlasništvo samo zbog svog posla, nastaje problem. Problem koji ne bi trebalo postojati.

Još jedan od razloga zašto su je ljudi mrzili (a neki i dalje mrze) jest upravo njen spol. Nikada se nije smijala. Uvijek je izgledala čudno u haljini. Nikada se nije pravila ushićenom i srdačnom, odnosno nešto što bi društvo nazvalo „tipično ženskim“. Upravo ljudi koji se ne daju previše rodnim ulogama često budu kritizirani. A to se pogotovo odnosi na ženske osobe koje, kada svoju feminiziranost ne prikazuju na „pravi način“, gledamo s visoka.

Samim time branimo ženama da se izraze kako žele i ponekad ih gledamo na drugačiji način – primjerice, šefice velikih korporacija, koje uvijek gledamo kao hladne, ravnodušne osobe jer njihovu moć povezujemo s „muškim“ osobinama.

Nije potrebno tražiti samo slavne žene, primjere imamo i među „običnim smrtnicama„. Od najranije dobi, djevojkama se nameće da uspjeh i samouvjerenost mogu steći jedino ako se natječu s drugim djevojama, čime se stvara nezdrava i nepotrebna kompetitivnost. Internalizirana mizoginija uvukla se u sve pore svakodnevnog života – žene se konstantno uspoređuje jedne s drugima i teži se tome da se međusobno natječu.

Sama ideja da je poželjno napadati djevojke i žene i svrstavati ih u razne kalupe jer ne spadaju pod definiciju onoga što društvo smatra prihvatljivim, protivi se svakom obliku ljudske dostojanstvenosti.

Nije potrebno naglašavati koliko je to istovremeno seksistički. Muškarci se ne moraju dokazivati na taj način jer sama činjenica da su muškarci implicira da su na višem položaju – dok žene se trebaju boriti jedna s drugom samo da budu viđene i poslušane na prvom mjestu.

Ukratko – žene ne bi nikada trebale biti suđene po tome koliko feminizirano izgledaju ili se ponašaju. Nebitno odgovaraju li kriterijima koje nam rodni stereotipi nameću, svatko ima pravo izabrati kako će se prezentirati sebi ili drugima i kako će se ponašati. Jer inače – gdje je smisao u tome da budeš svoja?

Preveo i prilagodio Mateo Ptičar

Izvor: libela.org

Gej semafori u Beču

Kategorija: Vesti / Datum: maj 13, 2015

Prestonica Austrije došla je na prilično neobičnu ideju kako da poboljša bezbednost učesnika u saobraćaju


Uesto neutralne muške figure, stanovnici Beča odnedavno imaju priliku da prilikom prelaska ulice vide zanimljive prikaze homoseksualnih parova, okruženih srcima. Zvanični predstavnici odseka za saobraćajnu signalizaciju nadaju se da će nova svetla privlačenjem pažnje vozača i pešaka doprineti poboljšanju njihove bezbednosti u saobraćaju.

1431450230696-520x250

Grad Beč, koji će krajem maja biti domaćin ovogodišnje Evrovizije, ovim gestom takođe želi da ukaže na to da su njegovi stanovnici širokih shvatanja.

U ovogodišnjem takmičenju učestvovaće oko 40 zemalja, a finale Evrovizije održaće se 23. maja.

Izvor: Gay-Serbia

Marina Orsag: Najbolje se autovati uz smijeh

Kategorija: Intervju, PFLAG, Vesti / Datum: maj 12, 2015

1

Nedavno si proslavila deset godina rada u stand up komediji u kojima si uspjela ostvariti više od 1700 nastupa. Kako su tih deset godina i toliki nastupi utjecali na tebe?

Da, proslavila sam deset godina rada i u Zagrebu i u Beogradu. U Zagrebu sam ipak doma u svom klubu, a Beograd mi je nekako drugi dom pa sam se odlučila za dvije proslave i bilo je divno na obje. Što se broja nastupa tiče, imam osjećaj da ih se nakupilo toliko jer sam do nedavno bila jedina ženska stand up komičarka u Hrvatskoj, pa kad god bi zvali na nastup jednu curu i jednog dečka, ja sam uvijek išla, a dečki su se morali dogovoriti koji ide. A i nisam jedna od onih komičara/ki „zvijezda“ koji ne žele nastupati za uvjete koji nisu „zvijezdani“ pa me se dosta često zove. Naravno određeni kriteriji i visina cijene ispod koje se ne ide treba postojati, ali ne treba pretjerivati u zahtjevima jer je stand up još uvijek mlada scena na našim područjima. I mislim da je to zapravo najvažniji utjecaj na mene u zadnjih deset godina ili možda bolje rečeno neutjecaj „slave“. Nekako mislim da sam ostala čovjek iz raje, ne krećem se po crvenim tepisima, fensi eventima, i vjerujem da uvijek fanovima odgovaram i pristupam na neki sasvim ok način. Broj nastupa je definitivno utjecao na kvalitetu jer što više nastupaš, to si bolji/a. Dosta je na mene utjecala i činjenica što „stvaram“ povijest pa sam se nekako više usmjerila u fromiranje scene i određenih kvaliteta, nego na svoju vlastitu karijeru.

Koliko si lično napredovala u tih 10 godina, da li se tvoj aktivizam menjao?

Vjerujem da sam osobno puno uznapredovala jer je stand up kao takav utjecao na mene. S obzirom da je stand up komedija komedija sa stavom, vjerujem da mi je pomogao i u privatnom životu i u samopouzdanju, odnosima, i slično, a što se tiče aktivizma nije se mijenjao već se prilagođavao potrebama okoline. Jedino što je značajna promjena oko mog aktivizma je trenutak kada sam odlučila na pozornici više ne pričati o mojim „dečkima“ nego biti potpuno iskrena i reći da sam gej. Od tada kvaliteta izvedbe mi je definitivno skočila, a i aktivizam je mogao postati usmjerenijii konkretniji oko LGBT tema.

Kada se desilo tvoje prvo autovanje na sceni i kako se to desilo? Da li se autuješ na svakom nastupu?

Moje prvo autovanje se desilo 2010.-te i to tako što se desila jedna komična situacija sa kolegom i htjela sam ga s tom situacijom najavljivati na turneji, a to nije bilo moguće bez da kažem da sam gej. I onda sam odlučila da je vrijeme za to i onda sam doma smišljala scenarij toga i na kraju sam došla do zaključka da je najbolje da ih prvo 20min što više nasmijem svojim best of forama prije nego ih šokiram informacijom i ispostavilo se da je to pravi put jer točno vidiš na ljudima da ne znaju kako bi sad reagirali kada su se toj istoj osobi od srca smijali 20ak minuta pa krenu pljeskat. Ne, ne autujem se na svakom nastupu, apsolutno nema potrebe za tim, niti stalno pričam o LGBT tematici, a i ponekad su neke stvari i događaji puno bitniji od mog autanja. Napravila sam to zbog sebe, da budem iskrenija na pozornici i kad su LGBT prilike, posebni događaji i slično, onda ću se baviti LGBT tematikom na pozornici i autati se po potrebi, ali ja sam sve ostalo pa i to, a ne prvo to pa sve ostalo.

 Video: Marina se auta na pozornici

Da li se dešavalo da nakon nekog skeča sa LGBT tematikom ljudi negativno odreaguju?

Sva sreća do sada se to nije desilo jer je nekako humor najbolje oružje za takve situacije, čak štoviše kada sam to napravila tjedan dana nakon otkazivanja prajda u Domu Omladine u Beogradu, cijela dvorana je pljeskala i kasnije su mi ljudi prilazili i čestitali i govorili da im je netko rekao da će to doživjeti usred Beograda da ne bi vjerovali. Najnegativnije nažalost ponekad reagiraju upravo osobe LGBT populacije jer osim što govorim o LGBT pravima koja su užasno bitna, znam ponekad i istaknuti probleme unutar LGBT zajednica i udruga.

Koliko stand up scena ima uticaja na promenu mišljenja o LGBT temama?

Iskreno vjerujem da dosta, jer kao što sam već spomenula prije, humor je odlično oružje za takve stvari, a i kroz humor možeš banalizirat, biti sarkastičan/na i slično. Evo podijelit ću s vama situaciju od jučer recimo kada sam slavila deset godina u Ben Akibi. Naime kada me Ana Zlatanović najavljivala nisam znala da će reći da sam gej. Nastup je prošao super bez obzira na to i na kraju nastupa sam se upoznala s jednim bračnim parom i onda me gospođa pozvala na stranu da mi nešto kaže. Rekla je ovo: „Draga Marina ono što si ti danas učinila za mene i za našu obitelj je nevjerojatno bitno jer se ja svađam sa suprugom već preko 6 godina oko gej osoba jer on misli da sve gej ljude treba pobiti i da su to sve bolesnici i ja ga pokušavam educirat, kćer također koja živi u Nizozemskoj, prijatelji, svi, ali on se ne da i tvrdoglav je i drži svoja uvjerenja. I večeras je nakon tvog nastupa odlučio upoznat se s tobom, stisnut ti ruku i rekao mi je da je oduševljen tvojim nastupom i da mu je žao što je svo ovo vrijeme mislio krivo i da sada vidi da su gej ljudi potpuno normalne i ok osobe. I hvala ti na tome Marina, nikad ti to neću zaboraviti.“ Ja sam izašla iz Ben Akibe suznih očiju ali s velikom toplinom oko srca. Također za vrijeme referenduma o gej brakovima u Hrvatskoj ja sam imala hrpu nastupa na tu tematiku i bilo mi je jako drago kada bi mi se ljudi javljali u inbox nakon i pisali da sam im totalno promijenila mišljenje i da će ići glasati protiv.

Uvreženo je mišljenje da žene nisu duhovite, kako je publika reagovala na Femme Frontal?

Pa bile ste prisutne  . Reagirala je publika fenomenalno u svih 22 grada i vjerujem da nitko tko nas je gledao više ne misli da žene ne mogu biti ili nisu duhovite, a ako neki čitatelj ili čitateljica i dalje to misli, neka dođe u Ben Akibu pogledati Jelenu Radanović ili mene kada nastupam pa neka se uvjeri sam/a.

Ko tebe zasmejava?

Moji prijatelji/ce, nećakinje, kolege/ice, zapravo bilo tko ko me kvalitetno podjebava i ko ne forsira humor.

O Marini Orsag


Marinin put prema stand up karijeri počeo je pred kraj 2004.-te kada je njena najbolja prijateljica videla plakat za glumačke stand up comedy radionice koje je vodila Slavica Knežević. Nazvala je Marinu i rekla joj: „Ako ne odeš na te radionice neću više pričati sa tobom.“ Naravno, Marina je otišla na radionice i njen prvi javni nastup bio je u prepunom brodu „Papillon“ na Savi 29. april 2005. Nakon toga usledili su brojni nastupi po Hrvatskoj i šire. U novembru 2006. Marina u klubu „Purgeraj“ pokreće Večeri otvorenog mikrofona ponedjeljkom pod nazivom „I hate Mondays“ open mic night koje su aktualne i danas. Koncept tih večeri je da se može prijaviti ko god hoće i publika bira pobednika. Te večeri i Marinino mentorstvo oformili su kroz godine dvanaestak profesionalnih stand up komičara/ki koji redovno nastupaju. U sledećih par godina u njenoj karijeri, osim nastupa, usledile su organizacije osam festivala u raznim gradovima, turneja po celoj RH, turniri u graničaru i ljudskom čoveče ne ljuti se, razne humanitarne akcije, voditeljski angažmani, te saradnje sa raznim organizacijama i festivalima. Među tim angažmanima, sasvim neočekivano, našla se i turneja po svim zatvorima i popravnim domovima u Hrvatskoj. Osim u Hrvatskoj, gde je nastupala čak i pred tadašnjim predsednikom Stipom Mesićem, publiku je osvojila i u svim državama bivše Jugoslavije gde je redovna gošća.

Nakon silnih redovnih nastupa po zagrebačkim klubovima i nakon što je broj komičara/ki sve više rastao, Marina zaključuje kako je vreme da Zagreb dobije svoj prvi comedy club, te sa partnerom iz Slovenije Andrejom Težakom, pokreće celu priču i 1. aprila 2011. otvaraju prvi hrvatski „Comedy Club Studio Smijeha“ u Vlaškoj 92. Pri otvaranju i izgradnji uveliko pomažu i kolege iz „Organizacije Studio Smijeha“, a ponajviše Goran Furjan i Tihomir Paravina.

Paralelno sa otvaranjem kluba pokreće se i saradnja sa srpskom stand up comedy scenom koja je i danas redovna, te nakon određenog vremena saradnje Marina shvata kako je humor odlično oružje za borbu protiv predrasuda i počinje raditi takve projekte. Prvi u nizu je festival pod nazivom „Revolucija balkanske svijesti“ u kojem nastupaju komičari/ke iz cele regije. Nakon toga usledio je i projekat „KAJ BRE“ koji razbija predrasude odnosa između Hrvatske i Srbije, pa „LAUGH OUT PROUD“ za razbijanje homofobije, pa „FEMME FRONTAL“ sa koleginicama Jelenom Radanović i Mirandom Lončar.

Početkom 2012. dobija poziv iz Londona da kao prva predstavnica iz Hrvatske nastupi na međunarodnoj konferenciji za stand up komičare/ke, a osim Londona, nastupala je i u Budimpešti, Amsterdamu, Sofiji i Barseloni. 2013. godine osvaja titulu Najdobar ženski Adria stand up komičar na Stand up Adria Awards u Makedoniji, a 2014. Na LENT festivalu u Mariboru prvu nagradu publike.

Jedne zabavne noći 2014. dolazi do ideje za projekt pod nazivom „Smjehotres“ za koji se nada da će uskoro postati globalna priča. Ideja je da se u puno gradova na otvorenom u isto vreme održava besplatan stand up za građane/ke, te da se što više ljudi u isto vreme smeje kako bi poslali veliku količinu pozitivne energije u svet. „Smjehotres“ se 2014. godine održao u Zagrebu, Karlovcu, Rijeci, Čakovcu, Umagu i Londonu, a ove godine pridružuju se i Beograd, Pančevo, Ohrid, Sofija, Birmingham i Manchester.

Marina je trenutno direktorka ili kako to ona voli zvati „kantica za sve“ jedinog stand up kluba u Hrvatskoj – „Studija Smijeha“, gde nastupa u redovnom programu, tematskim večerima ali i autorskim solo nastupima „One woman show“, „Da, to sam rekla“ i „Metar i pol visine, sat i pol smijeha“. Kreativno je osmislila sve tematske shovove Studija Smijeha – Sextra Large, 7 smrtnih grijeha, The Men Show, Žižancija i mnoge druge.

Udžbenici koji seju mržnju

Kategorija: Kolumna / Datum: maj 12, 2015

Ako su nam udžbenici takvi kakvi jesu: konzervativni, staromodni, nedovoljno definisani i kanalisani u skladu sa savremenim trendovima, kakve generacije produkujemo i ko stavlja glavni pečat na to? Ako je reč o udžbenicima, onda je to zasigurno država i njene institucije u čijoj je nadležnosti obrazovanje


Ideja za ovaj tekst nastaje dok čitam analizu udžbenika i kako je u njima predstavljena istopolna orijentacija. Oko ovog posmatrača fokusirano je malo na tekst, a malo na mladu osobu koja sedeći na ivici žardinjere, pomalo nervozno, podvlači delove teksta u jednom udžbeniku. Ne znam o kom je udžbeniku reč, ali je evidentno da se o njemu radi.

piše Boban Stojanović

piše Boban Stojanović

Najpre je podvučeno grafitnom olovkom, a onda potvrđeno fluorescentnim flomasterom. To je ono najvažnije iz lekcije. To su oni delovi teksta koji će se kasnije učiti napamet kako bi se dobila neka prelazna ocena. Ili neka viša. Uglavnom, u rasponu od sedam do petnaest godina, pa i u onom starijem, malo ko od nas se zaista udubljuje u sadržaj napisanog. Još manje u njegove etičke kodekse i značaj za razumevanje sveta oko nas. Zar nismo svi bili skloni beskrajnom čitanju tih podvučenih redova, izvučenih teza i definicija, bez da (zapravo), razumemo šta čitamo i učimo!? Nije li većina nas učila samo ono što se zove definicija, pa onda kada nam postave pitanje, mi odgovaramo tako što ponovimo tu definiciju, a posle je obrazlažemo četiri puta svojim rečima. I tu dolazimo do problema loše napisanih udžbenika i LGBT prava. Dolazimo do razbijene glave u školskom dvorištu i nekoga ko bi sebi najradije oduzeo život, jer svi u školi pokazuju prstom na njega i nazivaju ga pogrdnim imenima.

Tu je i problem koji se ne vidi. Problem iznutra, posebno u onima koji su definisani nekom definicijom.

Neko mlado biće, još uvek nesvesno sveta oko sebe, u (na primer), tinejdžerskim godinama dok ga iznutra pucaju hormoni i a u glavi postavlja pitanja o svemu, iz udžbenika saznaje o da je devijantno, neprirodno, neusklađeno biće. Tom mladom biću, u udžbenicima je stavljen znak jednakosti između sklonosti ka kriminalnim radnjama (nazovimo to: nanošenju štete drugima) i istom polu (nazovimo to: ljubav). I ono što je proizvod toga jeste da je ljubav koju oseća, zapravo, kriminalno delo. A svaki kriminalni čin podrazumeva snošenje posledica. I tako, jedno nevino mlado biće odrasta u osećanju dubokog stida i srama jer je zgrešilo. Šta? Kome? Na koji način? Udžbenik biologije to nije definisao.

Kasnije će, ukoliko se neko opredeli za određene srednje škole, posebno one koje zadiru u oblast zdravstva, u nekim drugim, naizgled ozbiljnijim udžbenicima, susretaće se sa definicijama koje će istopolnu orijentaciju stavljati uz prostituciju, pedofiliju, promiskuitet, pa opet kriminal i tako u beskraj. Saznavaće i da je to sve zbog nemogućnosti da stupi u normalne, željene heteroseksualne odnose.

Sa druge strane, spoljne, ljudi koji ne pripadaju LGBT zajednici stiču utisak da se radi o nekakvoj poremećenoj, genetski modifikovanoj i na kriminal spremnoj grupi ljudi koja zaslužuje da bude izolovana i hospitalizovana, jer – kako udžbenici kažu – radi se o bolesnicima koji su opasni po društvo u celini (a posebno po našu decu).

Uvek se pitam kako i kojim kapilarnim sistemima misli i vrednosti neko ko smatra da je homoseksualnost bolest, može da bude nasilan nad bolesnim ljudima!? To je isto kao kada bi neko ušao u neku bolnicu, otišao na kardio-vaskularno odeljenje i rekao: Bolesnici, treba vas sve pobiti, vi ste štetni za našu decu.

Prema definiciji udžbenik je knjiga koja daje definicije, postavlja zadatke i objašnjava školsko gradivo. Ako su nam udžbenici takvi kakvi jesu: konzervativni, staromodni, nedovoljno definisani i kanalisani u skladu sa savremenim trendovima, kakve generacije produkujemo i ko stavlja glavni pečat na to? Ako je reč o udžbenicima, onda je to zasigurno država i njene institucije u čijoj je nadležnosti obrazovanje. Formalno obrazovanje, pa i udžbenici koji su njegov sastavni deo, moraju da budu orijetnisani ka kreiranju sveta u kome će svako biti dovoljno slobodan da to znanje produbljuje, da istražuje i donosi svetu boljitak.

Znanje je informacija, sve ono do čega smo došli i što znamo. Zato, kada sutra tražite uzroke problema zvanog homofobija, pogledajte ovaj link:

http://labris.org.rs/wp-content/uploads/2014/07/Analiza-diskriminatornog-sadrzaja-srednjoskolskih-udzbenika.pdf

i zapitajte sebe da li koren tog problema ne leži upravo tu.

Otvoreno pismo organizacija civilnog društva povodom izbora nove Poverenice

Kategorija: Vesti / Datum: maj 5, 2015

Mreze_civilnog_sektora

Mreže i koalicije preko 200 organizacija civilnog društva upućuju:

Otvoreno pismo narodnim poslanicima i poslanicama povodom izbora
Poverenika za zaštitu ravnopravnosti

Poštovani Narodni poslanici i Narodne poslanice,

Organizacije i mreže civilnog društva, koje su potpisale ovo pismo, traže, ponavljanje postupka utvrđivanja predloga kandidata za mesto Poverenika za zaštitu ravnopravnosti. Izražavamo duboko nezadovoljstvo načinom na koji je utvrđen predlog kandidatkinje za funkciju Poverenika za zaštitu ravnopravnosti, u čijoj je nadležnosti sprovođenje Zakona o zabrani diskriminacije. Zato tražimo, da ne usvojite predlog koji vam je dostavio Odbor za ustavna pitanja i zakonodavstvo, da se u saradnji sa civilnim društvom pronađu kandidati/kandidatkinje koji ispunjavaju uslove predviđene Zakonom o zabrani diskriminacije i da njihove biografije budu javno dostupne.

Prateći medijsko izveštavanje, stiče se utisak da su ne samo civilno društvo i javnost, već i članovi skupštinskog Odbora za ustavna pitanja i zakonodavstvo, stavljeni pred svršen čin utvrđivanjem predloga kandidatkinje:

  1. bez prethodnih konsultacija sa organizacijama civilnog društva koje preko 20 godina posvećeno rade na uspostavljanju mehanizama za zaštitu ljudskih prava i zaustavljanju diskriminacije,
  2. uz povredu Poslovnika Narodne skupštine RS (nije dostavljen dnevni red, niti materijali u pisanom obliku tri dana pre sednice Odbora, kako nalaže Poslovnik, kao i da
  3. predložena kandidatkinja ne ispunjava uslove propisane Zakonom o zabrani diskriminacije.

Iako je nesumnjivo da predložena kandidatkinja od strane Odbora za ustavna pitanja i zakonodavstvo, Brankica Janković, ima značajne kvalifikacije, smatramo da one nisu ključne za oblast delovanja Poverenika za zaštitu ravnopravnosti i ne mogu se nazvati „iskustvom na pravnim poslovima u oblasti zaštite ljudskih prava“. Jedan od osnovnih uslova je 10 godina rada na pravnim pitanjima u oblasti zaštite ljudskih prava. Iz biografije kandidatkinje zaključili smo da se predložena kandidatkinja nikada nije bavila oblašću zaštite od diskriminacije, niti kroz direktnu pomoć i podršku osobama koje su pretrpele diskriminaciju, niti kroz naučno-obrazovnu delatnost. Dalje, predložena kandidatkinja je visoka funkcionerka političke partije što dovodi u pitanje njenu nezavisnost i neutralnost.

Organizacije i mreže civilnog društva predlažu i podržavaju kandidaturu Slavoljupke Pavlović za mesto Poverenice za zaštitu ravnopravnosti, koja svojim desetogodišnjim radom u oblasti zaštite ljudskih prava, kroz direktan rad i sistemsko zastupanje prava marginalizovanih društvenih grupa u potpunosti ispunjava sve kriterijume postavljene Zakonom o zabrani diskriminacije. Kao nestranačka ličnost i svojom posvećenošću u zaštiti ljudskih prava, garantovaće savesno i profesionalno vršenje ove funkcije. Njena biografija je dostavljena svim poslaničkim grupama.

Apelujemo na narodne poslanike i poslanice, na sve poslaničke grupe, da doprinesu kredibilitetu institucije Povrenika za ravnopravnost prihvatajući ovu inicijativu, te da se predloži i izabere najbolja kandidatkinja/kandidat, u skladu sa jasno postavljenim standardima i kriterijumima za izbor.

Za Mrežu Žene protiv nasilja
Aleksandra Nestorov

Za Romsku žensku mrežu
Vera Kurtić

Za Mrežu za evropski ženski lobi
Slobodanka Macanović

Za Mrežu …IZ KRUGA – Srbija
Lepojka Čarević Mitanovski

Za Mrežu organizacija za decu Srbije – MODS
Saša Stefanović

Za koaliciju protiv diskriminacije
Milan Đurić
Jovanka Todorović